top of page
Search
  • Writer's pictureDunja Perković | Lead Alike d.o.o.

HRVATSKI TURIZAM: NEKAD I SAD ...

Igrom slučaja, prije nekoliko tjedana, u ruke sam uzela vrlo zanimljivo štivo. Moj diplomski rad. Turizam i popratne uslužne djelatnosti, kako u Hrvatskoj tako i na globalnoj razini, prolaze kroz period najvećih izazova ikad. Brojni analitičari pokušavaju dati svoje prognoze o oporavku ovog gospodarskog sektora i tijeku povratka na „novo normalno“ općenito. Većina njih se slaže kako će to novo značajno odstupati od onoga što pamtimo do sada. Dinamika putovanja, udaljenost, trajanje boravka, način provođenja vremena u destinaciji. U kratkom roku, teško je dati konkretne prognoze jer čitav se svijet nalazi na krhkom ledu čežnje zvane COVID-19 cjepivo. Dugoročno gledajući, evidentno je kako će mnogo toga biti drugačije nego pamtimo. To otvara mogućnost za (re) definiranjem usluga, unapređenjem iskustva gostiju i općenito CX designa, boljim sadržajima i dubljim promišljanjem o održivosti turizma. Obzirom na visok udio turizma u hrvatskom BDP-u, logično je za očekivati kako će glavni akteri iskoristiti novonastalu situaciju za dublja promišljanja i korjenite promjene.

Isto očekivanje imala sam prije gotovo dva desetljeća kada sam pisala moj diplomski rad. Uz napomenu kako zaključak budi nadu u kritičnost i ustrajnost za promjenama koju donose nove generacije, rad je tada bio ocijenjen odličnom ocjenom.

Danas pak može poslužiti kao mjerilo promjena nastalih u hrvatskom turizmu unutar vremenskog vakuma u kojem se izmijenilo nekoliko vladajućih struktura. Imamo li jedinstvenu viziju za naš turizam? Koliko su doslijedne naše strategije? Koliko smo bili uspješni u tržišnom pozicioniranju našeg turističkog proizvoda i Hrvatske kao destinacije? Jesmo li osnažili naše komparativne prednosti?


Prosudite sami.


Istraživanje tržišta, koje predstavlja prvi korak u tržišno orijentiranom djelovanju poduzeća, zapravo je uspješno sredstvo provođenja koncepcije marketinga koja ima jedan temeljni cilj, a to je zadovoljstvo potrošača.

S napretkom i brojnim dostignućima koja su obilježila sve sfere ljudskog djelovanja, evoluirale su i čovjekove potrebe, želje i zahtjevi. Ono što je prije nekoliko godina bilo dovoljno kako bi potrošača održalo lojalnim nekom proizvodu ili usluzi, danas vjerojatno nije dostatno ni za djelomično udovoljavanje njegovim zahtjevima. Situacije na tržištima mijenjaju se iz dana u dan, ili možda točnije rečeno, pod utjecajem su toliko različitih faktora da ih se nikako ne može uzimati stalnima. Sadašnja slika već se u slijedećoj minuti može drastično promijeniti. U takvom okružju gdje sve vrvi od konkurencije, od onih koji čekaju „svojih pet minuta“, održati potrošača zadovoljnim, pronaći pravi put do njegovih potreba i želja izazov je koji tržišne igrače treba održati budnima i uvijek spremnima na tržišnu utakmicu.


More i sunce više nisu dovoljno privlačni atributi koji bi turističkog potrošača, širom svijeta poznatog pod imenom turist, ne samo učinili zadovoljnim nego uopće animirali da se odvoji od svoje svakodnevnice koja danas nudi daleko više zanimljivosti od suhoparne kombinacije samo ova dva motiva. Suvremeni turist na svom putovanju traži elemente ponude koje će ga održati aktivnim tijekom cijelog odmora, ne dopustiti mu da pri tome ni na trenutak osjeti dosadu jer ona će umanjiti njegovo zadovoljstvo. A, zadovoljstvo turista ključ je uspjeha turizma i nikako ga se ne smije podcjenjivati.


Postavlja se pitanje kako se u svim tim tržišnim promjenama snašao i snalazi hrvatski turizam? Ako bi za pretpostavku uzeli da su u njemu apsolvirane sve gore navedene činjenice, mogli bismo zaključiti kako je hrvatski turizam, u odnosu na itekako dinamično okruženje i turističku potražnju, prilično statičan. Nažalost, razlog tome nije superiornost naše turističke ponude u odnosu na naše glavne konkurente ili pak činjenica kako nam oni ne mogu parirati pa si možemo dati oduška. Razlog toj pasivnosti našeg turizma mogao bi se pripisati i činjenici kako hrvatski turizam apsolutno nema sluha za impulse koje tržište šalje. No to bi bilo djelomično točno i krajnje nekorektno prema nekim institucijama kao što je Institut za turizam.

U okružju gdje cjelokupna privreda i poduzeća u turizmu nemaju pretjerani interes za informacijama utemeljenima na stvarnim saznanjima o turističkoj potrošnji, Institut za turizam po uzoru na neke zemlje, u kojima je to već postalo dugogodišnja tradicija, još 1987. godine odvažio se na provedbu istraživanja o stavovima i potrošnji turista koji posjećuju našu zemlju – TOMAS. Kroz pet ovakvih istraživanja i tri posebna istraživanja usmjerena na pojedine segmente turističke potražnje (istraživanja dostupna u vrijeme pisanja rada), kreirana je baza podataka koja omogućava praćenje kretanja našeg turizma i nudi odgovore na pitanja kamo on ide i kamo bi zapravo trebao ići.

Na samom početku provedbe ovog istraživanja, uvidjelo se kako u krugovima kreatora naše turističke ponude rezultati ne dobivaju zasluženu pažnju i ne obazire se previše na njih u praktičnom djelovanju. Sve je to (bilo) posljedica podcjenjivanja vrijednosti tržišne informacije. Je li situacija danas bolja? Teško je reći. Pogotovo jer se sa svakim novim istraživanjem slika našeg turizma pogoršava, a onaj glavni indikator – zadovoljstvo naših gostiju – sve više opada.


Činjenica je kako je Hrvatsku u njenom turističkom razvitku uvelike omeo Domovinski rate i uistinu je teško zamisliti kako se u trenucima obrane vlastitog teritorija smišlja strategija razvoja turizma. No, ono što zabrinjava je to činjenica kako u poslijeratnom razdoblju naš turizam, u odnosu na konkurente koji su gigantskim stopama krenuli naprijed, čini tako sićušne korake da ostavlja dojam kako se ne samo uopće ne kreće, nego naprotiv stoji. Uporno i tvrdoglavo stoji.

Lijepo more, prirodne ljepote, bogata kulturna i povijesna baština svakako su epiteti koji nas trebaju činiti ponosnima. No oni u suvremenim uvjetima ne mogu predstavljati bazu na kojoj bi se gradio turistički uspjeh. Pogotovo ne onaj na krilima kojega bi se trebalo uzdizati cjelokupno gospodarstvo.

Ključni ljudi našeg turizma nikako da se usuglase što je to što od našeg turizma želimo, što je to što naš turizam treba. I dok se oni vrte u krug smišljajući čarobnu kombinaciju koja će naš turizam povesti vodama uspjeha, naši konkurenti zadovoljno ubiru plodove svoje ozbiljnosti i dosljednosti.

Kao „krivci“ za slabije rezultate našeg turizma uzimaju se „turisti plitkog džepa“ koji nas posjećuju i spas se vidi jedino u promjeni strukture gostiju i načina na koje bi se u Hrvatsku privukli „gosti dubljeg džepa“. A pred nama je istraživanje TOMAS koje jasno upućuje na glavni problem našeg turizma. To nisu niti turisti dubljeg niti plićeg džepa. To smo mi sami. Kvaliteta usluga i hrane u smještajnim objektima, informiranost, ljubaznost i gostoljubivost, bogatstvo sportskih i zabavnih sadržaja i, naravno, value for money samo su neki od elemenata turističke ponude koje naši gosti ocjenjuju nezadovoljavajućim. Lista tih elemenata sa svakim istraživanjem sve je dulja. I tu se vraćamo na početak priče. Zadovoljan potrošač ključ je uspješnog poslovanja. Ako je naš gost, koji u prosjeku potroši 36 USD dnevno, što se definira kao iznimno niska potrošnja, nezadovoljan i osjeća se prevarenim smatrajući kako je ono što je kod nas kupio zapravo preplatio, nije li onda apsurdno težiti privlačenju turista koji će više potrošiti jer oni realno mogu biti jedino još nezadovoljniji?

Turistička shvaćanja o odnosu uspjeha poslovanja i tržišne orijentacije nužno je dovesti na razinu koja im pripada i konačno se izvući iz uvriježenih „strategija“ preživljavanja našeg turizma iz sezone u sezonu.

Rezultati koje nudi TOMAS istraživanje ne samo da nude rezultate na razini hrvatskog turizma, koji je i dalje uglavnom fokusiran na primorski dio Hrvatske, nego daje mogućnost produbljivanja analiza i iznalaženja karakteristika turističke potražnje i stavova turista u pojedinim mjestima u kojima je bilo provođeno. Oni odražavaju stranu potražnje koja našom turističkom ponudom treba biti zadovoljena i trebala bi poslužiti kao temeljni indikator pri gradnji strategija i planova, odabira smjera kretanja našeg turizma.


Nijedno istraživanje, pa tako ni TOMAS, nema svoju svrhu u samom istraživanju, prezentiranju rezultata pa čak ni pisanju diplomskog rada o njemu. Ono je po svojoj definiciji usmjereno na rasvjetljavanje problema i iznalaženje načina na koje bi se on riješio. Zašto jedno takvo istraživanje ne uspijeva do kraja ispuniti svoju svrhu i pomoći turizmu Republike Hrvatske, da nakon niza propuštenih prilika, krene naprijed uistinu je teško definirati.

Zagreb, rujan 2003.

D. Perković: „TOMAS – Istraživanje stavova i potrošnje turista u Republici Hrvatskoj“, diplomski rad


Vidite li i vi ovu pandemiju i novonastalu situaciju u industriji putovanja kao šansu za temeljitu transformaciju hrvatskog turizma?







62 views0 comments

Comments


bottom of page